Terapijski postupci

Muzikoterapija

Muzikoterapija

Muzikoterapija predstavlja profesionalnu upotrebu glazbe i njenih elemenata kao intervencije u medicinskom, obrazovnom i svakodnevnom okruženju, u radu s pojedincima, skupinama, obiteljima ili zajednicama koje nastoje ostvariti optimalnu kvalitetu života i poboljšati fizičko, socijalno, emotivno, spoznajno i duhovno zdravlje.

Ciljevi su muzikoterapeuta utvrditi i primijeniti pristupe muzikoterapije koji učinkovito pomažu u obnavljanju, održavanju i poboljšavanju fizičkog i psihičkog zdravlja. U tom cilju, muzikoterapeuti vjeruju u dostojanstvo i vrijednost svake osobe, promiču korištenje glazbe u terapiji, uspostavljanje i održavanje visokih standarda u kliničkom radu te od sebe zahtijevaju maksimum u etičkom ponašanju.

Muzikoterapeut ne podučava muzičke vještine, one su sporedne u odnosu na unaprijed određene terapijske ciljeve.

Osoba ne mora imati muzičke sposobnosti kako bi imala koristi od muzikoterapije niti postoji određena vrsta glazbe koja ima veći terapijski učinak od druge. Muzikoterapija se dijeli na aktivnu (klijent aktivno sudjeluje u muzičkim aktivnostima) i receptivnu (aktivno slušanje).

Neki su od ciljeva muzikoterapije: razvoj komunikacijskih vještina, izražavanje unutarnjih stanja i emocija, razvijanje pozitivne slike o sebi, kanaliziranje agresivnosti ili neadaptivnog ponašanja, opuštanje, fokus i samoregulacija, razvijanje svijesti o sebi, drugima i okolini u kojoj se nalazimo, usmjerenost pažnje, razvoj kreativnosti i imaginacije, poticanje interakcije, razvoj neverbalne komunikacije, razvoj/održavanje fine i grube motorike, razvoj socijalnih vještina te razvijanje samopouzdanja.

Muzikoterapija se provodi individualno za djecu s poremećajima iz spektra autizma, jednom do dva puta tjedno.

Skip to content